Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
I čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
Izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
I slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
Jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
