Ni drevni mitovi – ne mogu
Ni rajski vrtovi – ne mogu
Ni sveti ratovi – to ne mogu
Ni tajni redovi – ne mogu
Ni hladni vjetrovi – to ne mogu
Ni stari drugovi što se raduju
ne mogu ugasiti
to svitlo u Tebi.
Svitlo u Tebi…
To bokun svitla u Tebi
šta san za se užga ja
ne može ugasiti niti rika lavova.
Pa mi svitli – da znan.
Di ću za života okrenit glavu?
Di svitli – svitlo u Tebi.
Di svitli – svitlo u Tebi.
I kad je svugdi mrak…
Ka šta je sad.
Ti svitliš.
Tu nemore niko ništa.
Tu nemo’š ništa čak ni Ti.
TO stvar je ljubavi..
Koja stoji i ne pita ništa.
Ni Di? Ni Kako?
Ona uvik postoji…
