Samo jedno i ništa više, tražim sad od tebe,
otvori oči i pogledaj me, izbriši sve iluzije…
i sve što vidiš i sve što radim, to je najbolje što znam,
nemoj tražit’ od mene više, jer ja sam takav kakav sam…
A kad dođu kiše i hladne zime
i nemaš nigdje nikoga,
a za tebe samo, samo jedno srce kuca,
to sam, vjerojatno, ja…
Ponekad sam i grub i težak, nepodnošljiv, znam,
al’ ja ne mogu iz svoje kože, jer ja sam takav kakav sam…
A kad dođu kiše i hladne zime
i nemaš nigdje nikoga,
a za tebe samo, samo jedno srce kuca,
to sam, vjerojatno, ja…
a za tebe samo, samo jedno srce kuca,
to sam, vjerojatno, ja…
