Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris bilja gorskoga
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena
bio sam k’o divlji vjetar svih tih godina
Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neću svoje lice kriti samo jedno znam
Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti božjeg lica slika
posijati gdje si nika
Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota živi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
Odvest ću te u dolinu moje radosti
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
nek’ nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari
Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati
biti božjeg lica slika
posijati gdje si nika
Svojoj zemlji, svome narodu
Nosim svaku pobjedu
