Svako vece kasno kad u krevet lezem.
Kad uronim ja u jastuk I rukom GA stezem
I izbrojim ja ovaca jedno 37
Od buke na jedno oko Pocinjem da gledam.
Tad pomislim to su Od savjesti trube:
Nisi opr’o noge! Nisi opr’o zube!
Nije savjest! Neki zvuk se cuje vrlo jasno:
Mozda oni s treceg sprata vode ljubav glasno?
Nisu, nisu komsije Sa trecega sprata!
Telefonsko to je zvono Moga aparata:
Kaze: Halo! Molim? Halo! Molim? Rambo ja te volim!
Slucaj vrlo delikatan Jer cujem muski glas.
Ne znam samo da l’ je tenor, bariton il’ bas?
E, … cudim se tvome nastranom hobiju:
U Crnu Goru takve ljude salju na robiju!
Pristojan svjet u ovo doba spava.
Ajde spavat jebala te telefonska sprava!
Halo! Molim? Halo! Molim? Rambo ja te volim!
Telefonske zice svake noci zuje, bruje …
Onaj meni jedno isto stalno porucuje:
Ovdje Rambova telefonska centrala
Poruku kazi posle zvucnoga signala
Halo! Molim? Halo! Molim? Rambo ja te volim!
Telefon
