Na mene ne trebaš više računati
Mene se ne može k’o žvaku mijenjati
A šta si mislila kada si otišla
Da ću te tražiti, za milost prositi
Ne, nemaš razloga više nazivati
U meni sjećanja nećeš promijeniti
Jer takvog kakav sam dano je od boga
Previše prkosa, previše ponosa
Ti si na zapadu svih mojih svitanja
Tvog lika srce se srami il’ ne sjeća
Al’ moje istine bit ćeš golotinja
Plod mojih maštanja skriven od pogleda
Ne, stvarno ne trebaš više nazivati
Jer meni nemaš što u zebnji dodati
jer takvog kakav sam dano je od boga
Previše prkosa, previše ponosa
Ti si na zapadu svih mojih svitanja
Tvog lika srce se srami il’ ne sjeća
Al’ moje istine bit ćeš golotinja
Plod mojih maštanja skriven od pogleda
