Tico moja, tico mala
U zatvoru,
Zar ti srce, malo srce
Jad ne mori?
Zar te boli ne slomiše,
Što te tudi
Zatvoriše, usamiše
Gr’ješni ljudi?
Zar ti jošte i u ropstvu
Sija nada?
Zar je žica zlokobnica
Ne savlada?
Ta zar ti je pjesma jača
Od svih zala,
Te još i tu pjevat’ možeš,
Tico mala?
“Ta zar može ljubav
Zatrt’ koja sila,
Ljubav što se u gorici
Razavila?
Zar i pjesmu može kogod
Da zaguši,
Dogod traje iskre žara
Još u duži?
Zar ko može iščupati
Miris cv’jetu? –
Zar bez nada može živit’
Rob na sv’jetu?
Nad i ljubav pjesme moje
Snažaju me, –
Bogu lete, Bog ih čuje,
Bog razum’je”.
