Otkada nisi sa mnom ti
Sve mi je lose krenulo.
S drugim sam jos po navici,
Greske ponavljam, a briga me za to.
Tuzni su ljudi k’o ja
Zavole kad izgube,
Da si bar shvatio
S njim je bilo nevazno.
Trebam te, tako me strah priznati
Bez tebe ne mogu vise zivjeti.
Nikad’ te nisam, vjeruj mi
Namjerno ja povrijedila,
Da smo bili hrabri mi,
Ja bih s tobom trajala, zauvijek.
Daleko od tvog pogleda
Pravim se da ide nabolje,
A zaplacem kad niko ne gleda
Jer ne bih htjela da ovakvu vide me.
Postoji tren istine
Kad covjek priznaje sve
Jos uvijek zelim te
A znam da ne smijem.
