U noci kad niko ne bdije
I sebicne more se nižu
Sjetih se price o sebi
Mladost se iskrala tiho
Dok puzah po utrobi zemlje
Nemadoh znanja o tebi
Za vratom mi stajaše ljudi
Što krv im se cijedi iz oka
I oblak im crni nad glavom
Nemadoh snova ni puta
Sem života da otmem toj aveti
I besanih noci u plavom
Sjetih se plamena
U mojim rukama
Sjetih se dna
Prezrenih lica
I usnulih duša
Bez sna
Al’ to je tek tren tog sjecanja
U ocima samotnog svirca
I sjecanje ispovjest stvara
Cetiri strane cetiri djela
I jedna stvorena ljubav
U smiraj tihom glasnu
Pognute glave zboranog cela
