Jos se sjecam dana tog
Kad prvi put sam sreo je ja.
Miris vjetra na prstima
I zvuci njenih koraka.
I premda je sve bilo hladno,
U mom se srcu topio led.
I znao sam da sve je drukcije zbog nje.
Sve bio je tren.
Kada stao je svijet oko nas.
Tad nestalo je sve,
Pamtim samo njen osmijeh i glas.
U toj noci kad zvijezde skrivaju trag,
U zraku jos vidim njen pogled drag.
Tren sve bio je tren, sve bio je tren.
I sad hodam ulicom,
U nadi da cu sresti je ja.
Da joj kazem da sanjam o njoj,
A znam da drugom pripada.
Jer kad u tu noc ja se vratim
Umjesto njega grlim je ja.
I sve sto pamtim toplina je njenog pogleda.
Kad bi stale kazaljke sata
Ostali bi samo mi.
Izvan vremena i svijeta
Taj tren bi zivjeli.
