Jučer negdje oko deset sati
Uvečer ulicom koju loš glas prati
Dvojica, jedan pokraj drugoga i jedna djevojka
Prvi mladić ispred njih je stao
Drugi je bez glasa na pločnik pao
Ona je svoje lice sakrila i tiho plakala
Što bi učinio ti da ti netko tako uzme djevojku
Da ti svi kažu on je pravi čovjek za nju
I da znaš svako veče oni se ljube
Zar ne bi takvom stao na put i prosuo zube
On on je tako pažljiv ja to nisam znao
On daje nježnost ja joj nisam dao
On nju ne tuče može da oprosti
Zar mu ne bi stao na put i slomio kosti
