Haj, to nebo, puno sjaja
Što je meni nekad bilo,
U pučinu samih vaja
Sada mi se pretvorilo.
Hram se nada srcu ruši –
U njemu se oganj gasi,
A u bolnoj, mladoj duši
Samo tuga i uzdasi.
Pod koprenu guste tame
Zaspalo je sunce moje…
Ne smiješi se ljupko na me,
Propalo je…
Sanci mili rajskog slada,
Zar bijaste samo varka?
Ne grle mi dušu sada
Ona vaša krila žarka.
Ni vas nema; iščeznuste
Na krilima maha živa.
Posred bola, tuge puste
Vaš ljubimac sad vas sniva.
Oh, kako bi duša mlada
Željna bila da s’ okrili,
Pa da opet leti s vama,
Sanci mili!
Oh, ne hiti, nit’ me gledi,
Mračna smrti vječno gladna,
Od kose me još poštedi,
Ne spremaj mi groba hladna;
Poštedi me do tog časa
Dok s’ ispuni nada živa
Dok ne vidim svetog spasa
Da mi mili rod cjeliva.
Pa kad bude u slobodi
Da mi narod slava nosi,
Tada smrti, hodi, hodi,
Život kosi…
