U drugoj čim strani prosvijetlja sad druge
Drag pogled sunčani livade i luge,
I stupaj raskošni kud gre, lis i cvitje
Pokrijeplja, jak u dni vesele prolitje;
Ja grozni tvoreć cvil sva mjesta ophodim
Gdje kugod lijepe vil’ spomenu nahodim.
I pravim u sebi: “Evo ma razbluda
Njekada ovdi bi i prođe ovuda;
Ovdi se obrati i sjede u sjeni
I meni ne krati dat odvit žuđeni;
Ovdi sve hitrija besjedeć ne prista;
Ovdi se nasmija; vrh sebe ovdi sta.”
Tako ja govorim, pak se sam zabudem,
A rijeći nje zorim, uza nju i budem.
Viđu ju prida mnom (misal me tač vara),
Gdi bitju mom tamnom svital dan otvara.
Ovako nemoćnik prid sobom gledat mni
Njegovoj žeđi lik, vodu ke prid njim ni.
U drugoj čim strani
