Kako je davno, kako davno
Što ne obiđoh ovaj gradić!
A tu sam se ko dječak igro
I, nasmijan, vragolao ko mladić.
Ništa promijenilo se nije
Na promenadi. Isti red
Stabála na suncu se grije.
Djevojke smiju se ko prije,
I ljubav im se čini čisti med.
Zašumi lišće. Ja ga slušam.
Podilazi me čudna sjeta.
Ja jasno čujem gdje mi šapće.
Da sve cvate i odcvjeta.
Ništa promijenilo se nije
Na promenadi. Isti red
Stabála na suncu se grije.
Djevojke smiju se ko prije.
Ja hodam ispod kestenòva sijed.
