Jednog divnog dana u Mostaru gradu
Vidijo sam krsnu hercegovku mladu
Krsnu i lijepu sto uzdahe mami
Vatrenog pogleda i grudi pomamnih
A u predvecerje kad se svjetla pale
Tad pruzaju miris ruze rascvjetale
Od sevdaha majko sva mi gori dusa
Dok Neretva tiho sumi i pjenusa
Zaveleza blagi ko vjetarac piri
Okolo Mostara tisina se siri
Iz tisine njene i zvjezdanog sjaja
Nista se necuje osim uzdisaja
Sve to moje oci gledaju i placu
Zarobljena srca tako njezo sapcu
Krsna hercegovka moga oka zjena
Ostace zauvjek njezna uspomena
