Oh, kako duša moja u slatkom milju plovi,
Kako li srce moje uživa rajski sklad!
Ljepote, što ih samo pružaju zlatni snovi,
Na javi gledam sad.
Preda mnom raj se pruža, ravnice nepregledne,
Po širokome polju do cv’jeta pao cv’jet!
Po njivam’, što ih ruke ratara kopaju vr’jedne,
Počiva plodan svet.
Pokraj Dunava plavog, na obalama bajnim,
U stadu bogatome pastirev hori se glas;
Laka se ševa digla u zrakam’ sunašca sjajnim,
Proljetni slavi kras.
Seoske kuće male, sa trskom pokrivene
Kako vas željno gleda presrećan pogled moj!
Doline, polja, njive, oh, kako divi mene
Milina vaših roj!…
Zaludu diram žice na mladoj mojoj liri,
Tananih žica ovih slabačak još je glas –
Da ovog milja, što se preda mnom sada širi,
Opjevam sveti kras!
Pa šta će sinak st’jena, nego da klikne jasno:
Kitnjasti srpski Sreme, pozdravljam tebe mlad!
Vječno mi divan bio! Krunilo cv’jeće krasno
Ratara tvoga rad!
