Mjesec dana, duso, ne mislim na tebe
ne volim te vise ili lazem sebe
al’ zasto opet prodjem kao lopov kradom
ulicom tvojom u ponocni sat
Mjesec dana punih k’o da svijet se rusi
k’o da neko baca kamenje po dusi
jos mi nije jasno i pitam se glasno
ma sto sam to htio, znam nisam smio
Umirem sto puta dnevno
a tebi je sasvim svejedno
znam da sam kriv i znaju to svi
znam da je kasno, al’ trebas mi ti
Umirem i opet se budim
i tako sve dok ne poludim
znam da sam kriv i znaju to svi
znam da je kasno, al’ trebas mi ti
Mjesec dana soba mirise na tebe
ili mi se cini ili lazem sebe
pod jastukom zima, tu nesto cudno ima
ma prokleta ljubav, jos lud sam za tobom
