Najskuplje riječi, najljepša jutra
Ona je ukrala za sebe
I prosula pred mene
Sve strane svijeta
Ja ne znam više
Gdje da krenem
U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas
Stojim kao putnik
Vezanih nogu
I pitam svoju bol
Zašto dok bježim
Noćima od nje
Ja uvijek bježim u njoj
U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas
Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?
Zalutao sam u tvoje
Kamene vrtove
Gdje luna tiho ljubi usne
Gdje nema više smjeha
Pa dvorskoj ludi treba
Za kaznu – pojesti srce
U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas
Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?
