Bregi vse bole su beli,
mehke su kape si deli,
toplo pod snegom je njim.
V selu iz vsake se hiže
kakti perjanica zdiže
tenki i plavkasti dim.
Vsi su vre zbrisani puti
nigde nit korak ni čuti,
skoro bu zaspal i dan,
meni se doma bit ne će,
želja me zove i vleče
v bele daljine te tam.
Nigdo ne treba me vodit,
sam bum ja mogel pogodit
k onoj, kaj ima me rad,
k roži ja dojdem prek vrta,
vrata su za me odprta.
– Joj, da ne moram nazad!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
