Teška zaraza,
srce mi ne tuče,
više nisam što sam bio nekada
Dva-tri poraza
i doručak od juče’,
još jedan razlog da se malo odluta
Sakrila si lice da me ne bi gledala
kako plazim preko tvojih čarapa.
Vani me čeka stočni vagon,
vlak što nema sjedala,
idem na doživotnu pašu jedina
Bježim, odlazim
van iz ovog grada,
ostavljam copyright na mučna sjećanja.
Dosta je, zauvijek
izlazim iz stada,
neka me tješe hladne pive sjevera
Voljela si let u dvoje i slobodan pad,
važno je bilo samo pasti na tvrdo.
I kad bi pomaknuli nešto, kada bi pobjegli u hlad,
i to što vrijedi krenulo bi nizbrdo.
Ne znam da li je
istina u pivi,
ta se piva davno točit prestala.
S tobom il bez tebe,
dani su mi sivi
i stvarno ne znam gdje je boja nestala
