Ja ne znam gdje i ne znam kad,
ali jednog dana srest ćemo se sigurno
I onako, usput, ćeš pitati:
pa dobro, gdje si, šta mi radiš, kako si?
A ja ću samo stajati,
i ušima ja neću vjerovati…
kad smo mi to postali
tako dobri, stari prijatelji?
Već viđeno, sve sam to već vidio,
prokleti deja vu
Već viđeno, i preboljeno,
samo, tvoje lice još je tu
Ponovo ću osjetiti,
poznat grč u želucu i znojni dlan,
i suha usta govore,
da sve je super, sve je tako odlično
I svojim putem kada odemo,
ja sebe mrzit ću i mrzit ću svoj glas
Da li se osjetilo,
da te stvarno nisam nikad volio
Već viđeno, i obnovljeno
jer tvoje lice još je tu
