Još te pamti, pjesma tambura,
vilo moja, vilo Dunava.
Pjesma što je uz nas usnula,
poput rose s plavi cvijetova.
I bijela te lađa pozdravlja,
vilo moja, vilo Dunava.
Da te nebi u snu budila,
sedam ljeta nije plovila.
Da je znala cvijetna nedjelja,
koliko si vila ljubljena.
Nebi mi te vilo ubrala
sakrila u sjenu Dunava.
I jutros je misa pjevana,
vilo moja, vilo Dunava.
Jedna ruža ko i molitva,
uz mene su ko ti nekada
I bijela te lađa pozdravlja,
vilo moja vilo Dunava.
Da te nebi u snu budila,
sedam ljeta nije plovila.
