Više te ne volim

Dane smo trošili skupa
isti krevet, isti stol
bila si moja prva ljubav
još nisam znao ja za bol

Kad srce ne zna za razum
i lažni osmijeh je lijep
izdaja ne pada na um
o kako bio sam slijep

Više te ne volim
sad mi je lakše
a ti zaboravi sve
što je bilo naše

Zašto me zoveš sada
u ovaj kasni sat
kažeš još uvijek si sama
pitaš da l’ poznam tvoj glas

Šutim jer ne znam za riječi
ponovo rođen i gol
i vrata otvaram sreći
sa njom ću sjesti za stol