Nisam vidio da gubim te polako
I da je kraj, da nam vise ne ide
Ti si dala sve i voljela me jako
A nisam znao ni da te na smijem
Ti si prestala da budes moje platno
Na kome mogu da slikam cjeli svijet
Moje mane si pretvarala u zlato
A lagao sam da mogu bez tebe
Ti odlazis i nema vise vremena
Jer on je tu i daje sve sto nisam ja
Kad oprostis sjeti me se ponekad
Vise ti nista ne trazim, samo jedno reci mi
Reci mi, da l’ bi opet bila ona ista ti
Moja i nasmijana da te vrijeme vrati
I da te opet pogledam onako kako znam
Da l’ bi pozeljela isto sto i nekada
Isto sto i ja sada kad te vise nema
