Volio je ženu svog života
sada tugu svoju vješto skriva
bezbroj puta vraća se i krene
da opet pođe k’ njoj pod prozore njene
Ljubio je njenu kosu plavu
želio da ima zvijezdu sjajnu
sada skriven u sjenci od granja
on se sjeća njenih milovanja
Ove noći jedna žena mirno spava
na jastuku rasuta joj kosa plava
u tišini doma svoga mirnog zdanja
ove noći jedna žena nešto lijepo sanja
Ove noći jedan čovjek nekud luta
na čas misli da je stigo na kraj puta
ove noći jedan čovjek tužno bdije
dok niz lice umorno mu hladna kiša lije
