Shrvan riječima koje sijeku
Ostavljen na milost sjeti
Krenuo je te večeri van
Da ne ostane u svojoj bijedi sam
Zadnje što mu je rekla
Bilo je kao da baš želi
U njemu probuditi onu neman
U koju se često znao pretvarati
Znao pretvarati
Vozio je preko sto na sat
Tjeran tugom, vođen bijesom
Adrenalin je sve što osjeća sad
Brzina ludilo i gas
Ludilo i gas
To sad više i nije bitno
Jer on će ovu noć probdijeti
To mu treba sad i treba mu hitno
S pijanim društvom dočekati dan
Baš u trenu kad bilo je naj
Sjeti se njenih riječi
U slapovima bola tijelo mu prodrhti
I tad shvati da je svemu kraj
Da je svemu kraj
Vozio je preko sto na sat
Tjeran tugom, vođen bijesom
Adrenalin je sve što osjeća sad
Brzina ludilo i gas
Ludilo i gas
Umorno društvo se odvuklo kući
A on je ostao sam
Sad nigdje više pobjeći nema
Osim za volan i na put od noći
I na put od noći
Otjeran mišlju najcrnjom
Vođen cestom i rukom zlom
U trenu je nestao život mlad
Jedan udarac je probudio svijet
I vrisak:
”Zašto baš sad!?”
Vozio je preko sto na sat
Tjeran tugom, vođen bijesom
Adrenalin je sve što osjeća sad
Brzina ludilo i gas
Ludilo i gas
