Ona duga putovanja,
dani rasuti u snijegu;
zar je srcu sve to trebalo da shvati?
Ovo mi more vise znaci.
Ti ce mi ljudi vise dati.
Oni gradovi daleki jos se dalji danas cine.
Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.
Sume su pute svoje skrile,
a dvorci cuvali su tajne
i od nas.
Vracam se tu,
da ti kazem – ovo sunce nek mi sja.
Vracam se tu,
to su luke iz mog sna.
Vracam se tu,
na toj zemlji gradim dom.
Vracam se tu,
sve cu dijeliti sa njom.
Dok smo trazili svoj dio,
dio srece, dio snova,
dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,
zvalo me more svake noci
i blage oci moje majke.
Mozda posli bismo dalje,
da se ne vratimo nikad,
ali dobro su nas cuvali ti lanci.
Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko camci,
zivot sav.
Vracam se…
