On se još jednom nasmiješi, pokušava razumjeti njenu stranu
Kako bi pokazao da mu je stalo
Ona je iscrpljena od svega što se događalo
Ona kaže
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Sve će biti u redu, on je uvjerava
Ali ona ne čuje niti riječi što on govori
Prezauzeta, ona se boji
Boji se da ono što rade nije u redu
On ne zna što da kaže, pa se moli
Što god, što god, što god
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ma ne puštaj moju ruku
ne puštaj moju ruku
ne puštaj moju ruku
On radi dan i noć, misli da će ju usrečiti
Zaboravljajući sve snove koje je imao
On ne shvaća da nije kraj svijeta
Da ne treba biti tako loše
Ona pokušava objasniti: “Ti si to što me čini sretnom”,
Što god, što god, što god
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ma ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ma ne puštaj moju ruku
Što god da se dogodi, ne puštaj moju ruku
[Carlos Santana:] Hvala ti čovječe!
[Michael Jackson:] Hvala tebi, Carlos!
