Willie i Laura Mae Jones
Divan par kojeg voljeli su svi
A zivjeli su tik uz put
U kolibi trosnoj k’o i mi
Radeci na zemlji skupa
Svi pomagali bi jedni druge
Ako radis kroz dan tad ne stignes sam
Tad ti mislit o tom tko je kakve boje
Nakon teskog rada
K njima predvecer bi znali doc’
Uz pjesmi i gitari
Vedri smijeh cesto zajedno bi docekali noc
Willie je svirao gitaru
I svi bi trazili sviraj jos
I svatko tol’ko bi netko rekao kroz smijeh
Pa ti, hej, ti nisi tako los
A pamuk bjese bijel
K’o zlatnog zita klas
Al’ to bjese drugo vrijeme
Drugi svijet za nas
Subotom bi kolima svi momci
Krenuli na casicu u grad
Pred kucom bi Willievom zvali
Hej, podji s nama jos dok si mlad
On rece ne, al’ zasto ne bi vi
Na povratku svratili do nas
I Laura Mae vec kako ona zna
Pripremit ce veceru za vas
A onda, jednog dana
Osta prazna koliba uz put
Willie i Laura su nestali
A od nas nitko nije znao kud
Al’ saznali smo brzo gdje su
Willie i Laura Mae
Srce cisto i tamna, crna boja koze
Jos jednom skrivila je sve
A pamuk jos je bijel
K’o zlatnog zita klas
Al’ to nije isto vrijeme
Isti svijet za nas
