Zatvorih oci nad vihorom boja
Skrivenom maštom i iskrom na dlanu
Iako prognan od prozora ljudskih
Sa prvim mrakom jutro mi svanu
Tražih te vilo da spereš sa lica mog
Zlato u prah što zaviscu sija
Zamraci pogled,primi se jatu
Razbudi maštu,boli i prija
Tiho u magli ti nestaje sjena
Za kosom ja hodih od kose cu sniti
I uvjek na dohvatu ruke
Veliki život,velik’ ce biti
A osmijeh je tvoj nad prahom i vatrom
Slobodan lebdi i prkosi svemu
Dali sam poganom maštom
I bar ponekad ja dostojan njemu
Kojom bojom
Nas da obojim
Da se više
Sebe ne bojim
