Pjesma nek’ postane brod do obale moga sna,
ljubavlju ću te braniti, biseru Jadrana.
Stoljeća pamte tvoj lik i kameni bijeli sklad,
vazda će pjesme slaviti gosparski drevni Grad.
Odavde do vječnosti
ponosan stoji Grad,
za sva vremena, Dubrovnik,
suncem okupan Dubrovnik…
Odavde do vječnosti,
zaljubljen, vazda mlad,
a sveti Vlaho nad njim bdi,
Dubrovnik moj je grad.
Pjesma nek’ postane brod do obale moga sna,
ljubavlju ću te braniti, biseru Jadrana.
Pjesma nek’ postane grom da svuda se čuje glas,
nigdje u svijetu dalekom ljepšega nema za nas.
