Žao mi je
djece bez roditelja
ljudi bez prijatelja
onih što nisu zdravo
naše ljubavi mi žao
Žao mi je
onih što kruh sad išću
nemoćno šake stišću
žalim ih što su gladni
nemaju sreće jadni
I pitam se pitam skoro život cijeli
da l’ to nekog tuđa nesreća veseli
ko da iza ugla stoji pa nas vreba
sve je više onih koje žalit treba
Žao mi je
onih što sebe žale
pa ispadnu budale
žalim i krivo suđene
zavedene i sluđene
Žao mi je
kad lažu, kad nas kradu
ljudi što gube nadu
kad vjere nema više
loše nam se piše
I pitam se pitam skoro život cijeli
da l’ to nekog tuđa nesreća veseli
ko da iza ugla stoji pa nas vreba
sve je više onih koje žalit treba
Žao mi je što istinu doznati
glupana prepoznati
nikada neću moći
što će mi život proći
žalim što pjesma će stat
a tek sam poćeo
nabrajati
