Oprosti što smetam, vjeruj
Znam da je kasno
Da opet noćas spavaš sa njim
Al’ svirali su naše pjesme
Popio sam čašu više
Dovoljno da me prelomi
I onda bljeđi sam od svoje sjene
Ubiju me uspomene
Najgore je kad ostanem sam
Pa onda, vraćam slike, brojim dane
Cijeli život u čašu stane
Prokleta je moja sudbina
(Haj’mo, tamburaši)
Žao mi je, dušo, žao
Što se i ne pozdravljamo
Žao mi je nakon svega
Što na tebe nemam pravo
Srest ćemo se jednom, draga
Iza nas pedesetdvije
Zato sviraj samo tužne
Ovaj čovjek noćas pije
Žao mi je, dušo, žao
Što se i ne pozdravljamo
Žao mi je nakon svega
Što na tebe nemam pravo
Srest ćemo se jednom, draga
Iza nas pedesetdvije
Zato sviraj samo tužne
Ovaj čovjek noćas pije
(‘Ajde!)
Nikada nisam ti imao snage
Priznat’ da cijeli moj život stane
U čašu nekog lošeg vina
Otkad te ima
Život je cesta pa biraj gdje ćeš
Kud da idem, kad ti sa mnom nećeš
Nema života od sjećanja
U njima si jedino ostala
Zato, okreni glavu i zagrli njega
Mirno spavaj, ako možeš nakon svega
To si ionako htjela
A ja plakati neću
Jer vidim ne vrijedi
I čuvaj onu sliku, i ne daj da blijedi
Uvijek si mi jedina ostala
Duša mi puca napola
Žao mi je, dušo, žao
Što se i ne pozdravljamo
Žao mi je nakon svega
Što na tebe nemam pravo
Srest ćemo se jednom, draga
Iza nas pedesetdvije
Zato sviraj samo tužne
Ovaj čovjek noćas pije
