I još samo da se pomakneš
S vrata skloniš se
Drugo mjesto zauzmeš
Pustiš me da prođem
Jer ja te zaobilazim
U luku najširem
Bez svog osmijeha
Bez suvišnih pokreta
S licem mrtvim
I bez riječi…
Nema sitnog cjenkanja
Što kome pripada
Uzmi
Sve ti ostavljam
Ionako, to su samo stvari
Moj hram zaključava vrata
Ostaješ pred njima zauvijek
Od sada
Nikad bili prijatelji
Strast puna viška kretnji
Sve priče bez prave teme
Oštrom riječi kratiš vrijeme
Udariš
Pa ja tebe…
Svaka mi bora licem piše
Ne popuštam ni korak više
Zato mi se čini
Stojimo na istom mjestu
Oduvijek…
I još samo da se pomakneš
Pustiš me da prodem
Ti biraš način kako da odem
Jer ja te zaobilazim
U luku najširem
Bez svog osmjeha
Bez suvišnih pokreta
S licem mrtvim
I bez riječi…
Zaobilazim
