Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom Spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i blaga snova hvata dušu moju
Al’ čežnja dršće kao ptiče golo
ko plava pjesma naglo prekinuta
ko neko bljedo i beznadno kolo
ko bosi prosjak na po pusta puta
Sva ljubav moja u sred ceste kisne
moje je srce od sedam komada
pod svakim mačem jedan vrat da vrisne
nad mojim dahom mramorna gromada
Tmurne se misli preska svjetla boje
krvlju….. mozak van da skoči
nad mojim mrakom sjevaju te tvoje
tuđinska ženo, samilosne oči
