Plavkaste rože vu črnom kaminu.
Jedna za drugom z žerjavke se zdiže.
Vani je sneg. On polahko pokriva
brege i dole i vrte i hiže.
Moja bi želja odleteti štela,
gde one bele rojiju se čele,
tiho doprhat do hiže pod snegom,
sesti se k zglavju kraj postele bele.
Rudaste tvoje podragati lasi,
pitati, kaj su žalostne ti oči?
Su li i tebi bez sunca sad dani,
su li od brigah sad budne ti noći?
Pitat ne smem. A sneg samo pada,
Roža v kaminu se već ne zažiže.
– Kad bi i srce mi sneg štel pokriti
kak one dole i vrte i hiže!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
