U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.
Pod orahom sa lišćem širokim
Mlade žene vezu marame.
Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
I pozdravljam.
Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
One spuste vez na koljena.
I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
I ona s crnim očima, i baršunastim,
I ona s očima zelenim
Kao trava proljetna poslije kiše.
Odlazeći od njih, zanesen,
Mene muče vrele žudnje.
Mene more misli uzaludne
Na te mlade žene pod orahom.
