Iste su boje bili njen sal i rukavice
Debeli minus je crvenio lice
I snijeg je ko lud sib’o Sarajevom cijelim
A ona je saputala mi usnama vrelim
Sama sam kod kuce svakoga jutra
Evo ti broj, nazovi me sutra
Zima u Sarajevu s njom
A njena mama ne zna nista o tom
Ne zna i nikada nece saznat’ ime
Lopova sto ju je krao jedne zime
I svaki put kad zabijeli se grad ispod sljemena
Prosetam sam, sjetim se vremena
Kada mi je lice toplim dahom grijala
Pricala o sebi, svemu se smijala
Halo, hej, bok, ja sam
Halo, ma, jes’ to stvarno ti
Kako je, sta ima u Sarajevu
Pa, evo, hladno, kako je u Zagrebu
Snijeg pada
Ma, i ovdje je mazija
Bundu sam danas morala nositi
Joj
