Sjećam s topline,
Oseke i plime,
Poljubaca tvojih u zoru.
Dotakla me ljubav
Toplim dahom svojim,
Jednog jutra na moru.
Kočija me nosila,
Ljubav me zaprosila
Na jednoj plaži,
S prstenom od cvijeća.
Samo sam se smijala,
Jer sam tada shvatila
Da jedan tren se zove sreća.
Zlato moje maleno
Nebo je potamnilo,
Ptice o-dla-ze na juuuug,
Daj donesi suncu kraj
U moj zagrebački mrak
Da ne zatvorimo krug.
Da zatvorimo krug.
Mirišeš na ružmarin,
Ne praviš se da si fin,
Al zato ljubiš da je to kraj svijeta.
Ne mogu se smiriti,
Sa tim pomiriti,
Da ću te vidjeti tek idućeg ljeeta.
