Metulov je žutih zaigral se par,
Vre megla nad suhom je travom,
I trusi se listje. I kak, da je vse
Na nebu narisano plavom.
I ne znaš, su zadnji metuli još to,
Il veter obira sad breze,
Su v očih ti spomeni jošće na noć,
Il megle su skrile nam steze?
I ja ti tak ne znam, su senje to vse,
Il pravo živlenje mi to je.
Al ćutim, kak, da me glediju navek
Tak plave oči – kak tvoje.
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
