Ne rode u sto godina
oci na koje padam ja
na koje nakaci se sva nevolja
iz tvojih ruku prognana
od tvojih usta izdana
morat cu tako dalje sva ranjena
Sada pogledaj me, znam te
sad smo sami ja i Dante
i ova komedija sto smo bili mi
Bilo je to slatko, ljuto, kiselo
sto se s tobom desilo
s tobom desilo
bilo je to vrijeme kad se voljelo
al’ od svega malo je
malo, malo ostalo
Zasto ustvari ides ti
kad smo se lijepo smjestili
u ovo malo par kvadrata ljubavi
radis li to iz objesti
il’ mislis svijet ce propasti
ako se sa mnom previse vezes ti
