Znam o tebi k’o sebi, još od prve znam
Naživi se čovjek svega da ti ne pričam
Ti zasluži svoju sreću, moju ne diraj
Odreći se njega neću, to me ne pitaj
Ne diraj čovjeka mog, brini za sebe i svog
Godina to malo još
Nitko život svoj ne bira, ne biram i ja
Pronašla sam grumen zlata prije potopa
Koja rijeka će ga nosit’ nek’ izabere
Možda moja, možda tvoja, stvar je sudbine
Ne diraj čovjeka mog, brini za sebe i svog
Godina to malo još
Sudnji dan je, a ja ne mislim
Jer ja samo život imam da ga potrošim
Sudnji dan je, a ja ne mislim
Samo bol i samo bol da podijelim
Samo bol i samo bol da podijelim
Koja rijeka će ga nosit, nek’ izabere
Možda moja, možda tvoja, stvar je sudbine
Ne diraj čovjeka mog, brini za sebe i svog
Godina to malo još
